Krajem siječnja 1992. godine 102. brigada HV ponovo se upućuje u OG Sisak i Banovina, gdje nastavlja sa intenzivnom obukom vojnik, te sudjeluje u b/d u Sunji i na njenom širem području sve do rujna 1992. godine.
U studenome 1993. godine ponovno je aktivirana jedna bojna brigade i upućena je na Banovinsko ratište u obranu Sunje.
Sunjski mostobran
25. ožujka je stigla zapovijed Operativne grupe za Sisak i Baniju o angažmanu dijela ljudstva na dijelu bojišta u Sunji i podređivanju tamošnjim snagama. Taj dio banovinskog bojišta bilo je vrlo aktivan u jesen i zimu 1991. godine. Nakon obrane željezničke postaje u prvim danima studenoga 1991. crta se stabilizirala pa je sunjski dio bojišta bio jedini preostali dio hrvatskog teritorija s desne obale Save (naravno, južno od Siska) koji je bio pod nadzorom hrvatskih oružanih snaga.
Sunja je u tom razdoblju branjena od lokalnih snaga i sastava dovođenih iz dubine kojima je zapovijedalo Zapovjedništvo obrane mjesta.
Premještaj Brigade počeo je 26. ožujka odlaskom 3. bataljuna i lake minobacačke bitnice 120 mm u šire područje sela Kratečko.
Dana 6. travnja stigla je zapovijed o pretpočinjavanju još jednog bataljuna snagama obrane Sunje, za što je određen 1. bataljun. Bataljun s dvije satnije 7. travnja je zaposjeo položaj u Krivaju Sunjskom i Bobovcu, a dan kasnije mu se priključio i preostali dio bataljuna.
Premještaj Brigade završio je 9. travnja preseljenjem zapovjedništva Brigade, 2. bataljuna i pristožernih postrojbi u sela Gušće, Preloščicu, Mužilovčicu i Čigoč. U području Sunje Brigada je tih dana bila u razmještaju:
1. bataljun držao je položaje na crti Bobovac – Krivaj Sunjski, s tim da je jedna satnija prebačena na željezničku stanicu u Sunji.
2. bataljun držao je položaje od ustave na kanalu Trebež do Suvaje. Druga satnija bataljuna od 9. travnja do 13. svibnja bila je pridodana 1. bataljunu.
3. bataljun je držao položaje od Sunje do Posavske Graduše, da bi 9. svibnja 1992. bio povučen u drugi ešalon obrane Sunje, u područje sela Svinjičko i Kratečko.
Minobacačka bitnica 120 mm, s pridodanim pratećim vodom 2. bataljuna, držala je položaje na crti Suvoj – Lonja.
Vod protuzračne obrane bio je u Suvaji blizu skele za prijelaz preko rijeke Save.
Organizacija obrane u zoni djelovanja OG za Sisak i Baniju temeljila se na četiri zone odgovornosti. Za IV. zonu, područje snaga Sunje, određen je, između ostalih snaga, i 1. bataljun 102. brigade.
Ostatak, odnosno glavnina Brigade stavljena je u pričuvu u selu Preloščica. Od sredine travnja u sastavu snaga Sunje bio je i 2. bataljun 102. brigade, a Brigada je i dalje držana u pričuvi u selu Gušće sa zadatakom da po potrebi bude spremna preuzeti položaje jednog bataljuna 148. brigade HV-a u slučaju da se ona izvuče s bojišta.
Po zapovijedi zapovjednika OG za Sisak i Baniju 102. brigada je 16. svibnja dobila ovu zonu odgovornosti: lijevo, s. Trebež – lijeva obala rijeke Save, a desno, s. Prološčica, po dubini rijeke Trebež, Nova Lonja i Lonja. Zadatak je bio nadzor prometnice s. Preloščica – s. Trebež i spremnost za intervenciju i pomoć 165. brigadi HV-a, koja je u međuvremenu ustrojena od lokalnih sunjskih snaga. Po istoj zapovijedi 165. brigadi je pridodan 1. bataljun, bitnica s pet minobacača 82 mm i jedan netrzajni top.
U srpnju je OG za Sisak i Baniju ukinuta, a zapovijedanje postrojbama preuzelo je istureno zapovjedno mjesto Zapovjedništva Operativne zone Zagreb. Tijekom boravka 102. brigade u Sunji, posebice nakon dolaska, bilo je više slučajeva povreda stege i nedoličnog ponašanja zbog čega je provedeno nekoliko smjena, uglavnom u 2. bataljunu, uključujući i zapovjednika.
Tijekom boravka brigada je bojnu spremnost održavala redovnom izobrazbom uz uvježbavanje zahtjevnijih tema. Dana 27. svibnja u selu Svinjičko izvedena je metodsko-pokazna vježba Lonja-92 – ojačana satnija u napadu na helikopterski desant. U Kratečkom je 1. lipnja satnija 3. bataljuna izvela vježbu forsiranje rijeke Save.
Stanje na bojištu obilježio je niz incidenata. Najveći se odigrao u noći 6./7. svibnja kada su pobunjeni Srbi topništvom napali položaje Brigade u Bobovcu (na zapovjedno mijesto 1. bojne) i Mužilovčici. Jači napad zbio se 26. i 27. svibnja na Sunju i okolna sela, kao i 29. lipnja na Sunju.
U području željezničke postaje Sunja 23. svibnja snajperskim hicem ranjen je zapovjednik 3. satnije 1. bataljuna Mladen Smadilo. Prilikom izvlačenja poginuo je pripadnik 165. brigade HV-a Damir Brandis.
Brigada se u Sunji srela i s predstavnicima mirovnih snaga Ujedinjenih nacija, koji su 10. svibnja po prvi put posjetili postrojbu.
Sukladno mirovnom planu o razdvajanju sukobljenih strana Brigada je 6. srpnja povukla zajedničko oružje u selo Veliko Svinjičko poštujući zapovijed o povlačenju takvog oružja. Dan kasnije povukla je i satniju 1. bataljuna sa željezničke postaje, također u selo Veliko Svinjičko. Od 28. srpnja je 1. satnija bataljuna osiguravala područje u Bobovcu, 2. satnija u Bistraču i 3. satnija područje od Mužilovčice preko Lonje do ustave Trebež. Potrebno je navesti pogoršano stanje u Sunji od 21. do 23. kolovoza 1992., kada je Brigada dobila punu bojnu spremnost i zaposjela položaje za obranu zbog pokreta srpskih snaga na drugoj strani i proširenja crte u selu Stremenu. Krajem kolovoza počele su pripreme za primopredaju položaja 148. brigadi HV-a i prelazak u vojarnu Velika Buna kod Velike Gorice, u koju je 30. kolovoza premještena laka minobacačka bitnica 120 mm.
Sunjsko razdoblje 102. brigade završilo je 4. rujna 1992. premještajem svih dijelova u vojarnu Velika Buna. U Sunji je od 24. rujna do kraja listopada ostala samostalna satnija od šezdesetak ljudi, koja je djelovala u sastavu 148. brigade i s kojom je bilo određenih problema pri angažmanu koje je u hodu rješavalo zapovjedništvo Brigade. Satnija je u Sunji bila više od mjesec dana i demobilizirana je 29. listopada 1992. godine.
Drugi put u Sunji
Sunju se 102. brigada ponovo vratila u kasnu jesen 1993., nakon nešto više od godine dana otkako je u listopadu 1992. odande izvučena njezina samostalna satnija.
U Sunji je od 15. do 26. studenoga 1993. boravila 3. bojna, u čijem je sastavu od 15. do 20. studenog bio inženjerijski vod brigade, a potom inženjerijski vod bojne. Bojna je bila pridodana 17. domobranskoj pukovniji na temelju zapovijedi zapovjednika 102. brigade od 8. studenoga.
Od zapovjednika 17. domobranske pukovnije bojna je dobila zapovijed da u zoni ulica Ljudevita Posavskog "Šalovi" – ušće rijeke Graduša u rijeku Savu organizira obranu i nadzor teritorija sa zadaćom sprečavanja prodora snaga pobunjenih Srba na pravcima Pazališće – Sunja, selo Prnjavor – Greda Sunjska, kanal rijeke Graduša – Greda Sunjska, kanal rijeke Graduše – selo Graduša, a težišna zadaća je bila "spriječiti neprijatelja da ovlada komunikacijom s. Graduša … – Sunja".
Bojna je logistički oslonjena na 17. domobransku pukovniju, a zapovjedno mjesto je bilo u Gredi Sunjskoj. I lijevi i desni susjed bojne bio je iz sastava Domobranske bojne Hrvatska Kostajnica.
Stanje na sunjskom dijelu bojišta tada je bilo slično općem stanju na hrvatskom ratištu. Nakon hrvatskih operacija u zaleđu Zadra i u Medačkom džepu povećan je broj incidenata na crti razdvajanja, no pokreta većih snaga i napada nije bilo. Otvaranje vatre iz pješačkog naoružanja bilo je često, kao i povremenih nastojanja pobunjenih Srba da ubace diverzantske skupine prema Gredi Sunjskoj.
Nakon mobilizacije na Zagrebačkom velesajmu i boravka u vojarni Velika Buna 3. bojna je s dvije satnije i inženjerijskim vodom Brigade, ali bez desetine izvidnika i inženjerijskog voda, ukupno 299 ljudi, 16. studenoga stigla u Sunju.
1. satnija je razmještena na željezničkoj stanici i podređena jednoj satniji 17. domobranske pukovnije, dok je 2. satnija preuzela položaje u Sunji. Dan kasnije stigao je i dio 3. satnije, čime je brojno stanje naraslo na 341 pripadnika. Bojna je svoj zadatak izvršila internim smjenama ljudstva po načelu da trećina drži crtu, trećina se odmara, a trećina je u pripremi.
Boravak nije bio previše zahtjevan. Protekao je tek s nekoliko manjih provokacija pobunjenih Srba na koje nije odgovarano. Najveći problem bilo je vrijeme - zimski uvjeti sa snijegom, ledenom kišom i blatom te problemi s ogrijevom. Zbog zimskih uvjeta obuka se nije mogla izvesti u planiranom obimu. Tijekom boravka bojna nije imala poginulih ni ozlijeđenih pripadnika. Zabilježeno je šest slučajeva nevojničkog ponašanja i narušavanja stege, što je zapovjednik bojne sankcionirao.
< « | » > |
---|