Klub VDR 102. br. HV - Novi Zagreb 25. siječnja 2019. godine otkrio je Spomen ploču u OŠ Odra za poginule branitelje u Domovinskom ratu, a koji su ujedno i bili učenici te škole. Vjerujemo kako će njihova imena upisana u tvrdi kamen, svjedočiti trajno sadašnjim i budućim generacijama učenika te škole na njihovoj hrabrosti i žrtvi koju su ugradili u temelje današnje samostalne i slobodne Republike Hrvatske. Spomen ploču su svečano otkrili sin i sestra naših poginulih suboraca Zdravka Fiolića i Darka Đumlijana. Zahvaljujemo ravnatelju škole gospodinu Vatroslavu Gabriću te Gradu Zagrebu što su prepoznali ovu našu inicijativu.

Klikom miša na Opširnije o članku možete vidjeti nekoliko prigodnih fotografija.

Ploča je otkrivena u nazočnosti roditelja, supruga i djece poginulih branitelja te izaslanika ministra hrvatskih branitelja generala zbora u mirovini Josipa Lucića, izaslanika Gradonačelnika Grada Zagreba, gospodina Miodraga Deme, predstavnika lokalne samouprave i župnika mjesne župe, ratnih prijatelja, ratnih zapovjednika 102. br HV - Novi Zagreb brigadira Stjepana Berteka i pukovnika Alojzija Hrena, učenika i nastavnika škole te izaslanika udruga ratnih postrojbi.

Himnu Republike Hrvatske je izveo školski zbor te je odana počast minutom Tišine za sve poginule branitelje Domovinskog rata. Nazočnima su se obratili prigodnim govorom predsjednika Kluba 102. brigade Željko Vranić, ratni zapovjednik poginulih suboraca pukovnik u mirovini Tomo Krešo Špeletić, izaslanik Gradonačelnika te izaslanik ministra Tome Medveda.

Blagoslov ploče i nazočnih uz prigodnu molitvu predvodio je mjesni župnik župe Sv. Juraj i Ime Marijino vlč. Vladimir Cvetinić.

Moderator i voditeljica programa bila je članica Kluba 102. brigade Helena Iveković koja je cijeli program vodila s puno ukusa i pijeteta.

Foto: Klub 102. brigade / Siniša M.

 

PJESMA MRTVOG PJESNIKA

Moj, prijatelju mene više nema,

Al nisam samo zemlja, samo trava,

Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,

Samo je dio mene koji spava.

I ko je čita u život je budi.

Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,

Jeseni nemam, niti zima.

Siroti mrtvac ja sam, koji u se

Ništa od svijeta ne može da prima.

I što od svijetlog osta mi života,

U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)

U stihove. U mraku sam ih kovo,

Al zatvoriš li za njih svoje srce,

Oni su samo sjen i mrtvo slovo.

Otvori ga, i ja ću u te prijeći

Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim

U grudima ti. Sve svoje ljepote

Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,

Sve što mi vrijeme nemilosno ote,

Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,

Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!

Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati

Sve čeg se takne. Ja topline hoću

I obzorja, moj druže nepoznati.

I zanosa! i zvijezda kojih nema

U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne

Oko života tužaljke mi kruže.

Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,

Da ruke mi se u čeznuću pruže.

Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,

I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.

Probudi me! Proživjet ćemo oba

Sve moje stihom zadržane sate,

Sve sačuvane sne iz davnog doba.

Pred vratima života ja sam prosjak.

Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

 

Dobriša Cesarić

 

 

 

 

 

< «		» >