Istina o poginulim, nestalim i ranjenim pripadnicima 102. brigade u akciji »Vihor« na Kupi u prosincu '91.

U operaciji »Vihor« na Kupi, 12. i 13. prosinca '91., poginulo je 12, nestao je jedan, a ranjeno je 18 pripadnika 102. zagrebačke brigade, ističe u svome demantiju, u ime Klub UHVDR-a 102. brigade, njegov predsjednik Tomo Krešo Špeletić, pukovnik HV-a u mirovini / Klub UHVDR-a demantira »Vjesnikov« navod po kojem je u toj akciji bilo više od 60 poginulih i više od 200 ranjenih hrvatskih vojnika

U Vjesniku od subote, 11. veljače, objavljen je članak pod naslovom: Tko je odgovoran za propast operacije »Vihor« i tragediju 102. zagrebačke brigade na Kupi s podnaslovom u kojem se, među ostalim, kaže: Umirovljeni brigadir HV-a Vlado Hodalj pokušao je skinuti veo tajne s jedne od najvećih enigmi iz Domovinskog rata: zašto je 12. prosinca 1991. godine poslano u smrt više od 60 (neki govore da je bila tek nekolicina mrtvih) i ranjeno više od 200 hrvatskih vojnika (druga »službena« verzija umanjuje broj ranjenih na »samo« dvadesetak).
Budući da se i u podnaslovu i u članku barata s neistinitim, neutemeljenim i ničim argumentiranim podacima o broju poginulih i ranjenih pripadnika 102. brigade u toj akciji, a službeni su podaci o broju poginulih, nestalih i ranjenih bili poznati već sedam dana nakon završetka te neuspjele akcije i objavljeni u Večernjem listu početkom 1992. godine te na spomen ploči u Spomen gaju svim poginulim pripadnicima brigade u toku Domovinskog rata u selu Šišinec otvorenom 1998. godine i te iste godine u Nacionalu, molimo vas da na traženje Kluba UHVDR-a 102. brigade, a u cilju konačnog skidanja vela s nepostojeće tajne, i vaš list objavi:
U tijeku akcije »Vihor«, točnije 13. prosinca 1991. godine, poginula su od minobacačke granate dva pripadnika 102. brigade, 10 ih je nestalo, a 19 ranjeno. Brigada je tada imala 2.011 pripadnika i prve je podatke o nestalima i ranjenima bilo vrlo teško prikupiti jer je nekoliko stotina vojnika brigadu samovoljno napustilo u toku akcije. Unatoč tomu, na zborištu brigade, 22. prosinca 1991., godine na Zagrebačkom velesajmu bili su ovi podaci poznati, a pripadnici brigade o njima obaviješteni.
Kako su u proteklih osam godina od tada 10 nestalih pripadnika brigade pronađena i službeno identificirana tijela devetorice, a jedan je od tada ranjenih vojnika nakon kratkog vremena podlegao ranama, tako se mijenjao i podatak o broju i statusu stradalih u toj akciji iz redova 102. brigade. Danas je među poginule ukupno uvršteno 12 pripadnika 102. brigade iz te akcije, jedan se još uvijek vodi kao nestali, a ranjenih je 18. Imena 13 poginulih i nestalih vezanih uz tu akciju nalaze se, kako smo već naveli, i na spomen ploči u Spomen gaju 102. brigade u mjestu Šišinec, gdje je i izvršeno forsiranje Kupe 12. prosinca 1991. godine, koji je 102. brigada uz pomoć sponzora iz Novog Zagreba i Poglavarstva Grada Zagreba podignula 1998. godine u spomen na sve poginule pripadnike brigade. Fotografiju s potpisom o tomu objavio je i vaš list. Zaista je stoga, najblaže rečeno, neprilično da se vaši novinari u pisanju o broju poginulih i ranjenih u toj akciji oslanjaju očito samo na špekulacije iznesene u seriji članaka Nacionala iz 1998. godine na koje smo kao Klub i tada reagirali pa je Nacional objavi i naš prosvjed. Jer, u časopisu Polemos, koji je ovih dana objavio istraživanja umirovljenog brigadira Vlade Hodalja o akciji »Vihor«, na koje se u svom pisanju naslanjaju vaši novinari, nigdje se ne spominje ni više od 60 poginulih ni više od 200 ranjenih nego tek da su »ljudski gubici... na kraju iznosili 17 poginulih i 19 ranjenih«. Razlika u broju poginulih između naših i Hodaljevih podataka proizlazi iz činjenice da je u poginule pripadnike 102. brigade autor uvrstio i poginulu tenkovsku posadu (četvorica) iz sastava oklopno-mehanizirane jedinice Operativne grupe Zagreb pridodate u toj akciji 102. brigadi i očitom neraspolaganju brigadira Hodalja podatkom da je jedan od tada ranjenih vojnika umro nešto kasnije od posljedica ranjavanja.
Radi vaše informiranosti dostavljamo vam zato na uvid i imena 13 poginulih i nestalih pripadnika 102. brigade u toj akciji, ali vas molimo da ih ne objavljujete kako se nepotrebno ne bi uznemirivale njihove porodice jer je već i ovako, ishitrenim i neprovjerenim iznošenjem rekla-kazala brojki, naneseno dosta štete i uznemiren velik broj pripadnika naše brigade kroz koju je u toku Domovinskog rata prošlo više od 5.000 ljudi, mahom iz Novog Zagreba. I bez takvih je, naime, brojki ta brigada, koja je kontinuirano borbeno djelovala od Topuskog u kolovozu 1991. godine i Karlovca (samostalna satnija »Cobre«), do završetka »Oluje«, boreći se i na Kupi, u Sunji, Južnom ratištu, Bosanskoj Posavini, Kapeli i »Oluji« na području Dvor na Uni-Kostajnica-Dubica-obala Save, pretrpjela velike gubitke: ukupno 30 poginulih, nestalih ili umrlih od posljedica ranjavanja i bolesti u toku borbi te više od 100 ranjenih.
Klub UHVDR-a 102. brigade, na kraju, i nadalje smatra kako nema ni smisla ni potrebe iznositi vlastita mišljenja ili ocjenjivati i komentirati raspravu o akciji »Vihor« u novinama ni kad je riječ o radu brigadira Vlade Hodalja u časopisu Polemos ni kad je riječ o izjavama generala zbora Martina Špegelja i Antuna Tusa u vašem listu.
Mislimo da je tomu mjesto u stručnim časopisima i krugovima ne odričući, dakako, pravo javnosti pa ni medijima da saznaju istinu, da se za nju bore i da je objelodane. U ovakvim osjetljivim temama potreban je, međutim, visok stupanj profesionalnog odnosa prema poslu koji je ovom prilikom, prema našem mišljenju, izostao.
Člankopisci se »na kraju, ali ne i najmanje važno« pitaju »hoće li se i službeno predočiti podaci o stvarnom broju mrtvih i ranjenih u 'Vihoru«. Što se tiče 102. brigade podastrijeti su podaci rezultat službenih izvješća Hrvatske vojske. Ako vam to nije dovoljno upitajte se barem kako se moglo dogoditi da poslije svih tih poslijeratnih godina, podizanja spomenika poginulima i svakogodišnjih komemoracija i misa zadušnica za poginule nitko, ama baš nitko i nigdje, od rodbine navodno više od 60 poginulih i više od 200 ranjenih u toj akciji nije postavio jedno jedino pitanje: zašto na spomen-ploči u Šišincu ili u Sjećanju na ratni put 102. brigade nije među imenima poginulih ime našeg oca, sina, supruga, brata... Zaboga, možete li si vi uopće predočiti koliko je to »više od 60 mrtvih i više od 200 ranjenih« u jednoj jedinoj bici i u jednom jedinom danu? Vjerujte nam, previše je i jedan.

Za Klub UHVDR-a 102. brigade, predsjednik:

Tomo Krešo Špeletić,

pukovnik HV-a u mirovini

Komentari (0)

Predbilježite se za komentare na ovu vijest.